*** english version: http://thyroidpapillarycancer.blogspot.com/ ***

Sastojci:
1. sistematski pregled
2. punkcija/e štitnjače

3. drugo mišljenje

4. moje mišljenje

5. operacija

6. oporavak

7. fotografije

Priprema:

Pročitati redom sve sastojke. Pospremiti na sigurno mjesto i ostaviti preko noći da odleži. Upotrebljavati na način i u količinama prema vlastitom nahođenju.

1. sistematski pregled

Možda bih, prije no što se bacim u samu srž stvari, trebala reći da ovo pišem za sve one koji su se našli u sličnom problemu kao i ja, a nemaju dovoljno odgovora na pitanja koja ih muče... Nadam se da ću ovim putem ohrabriti sve koji su se suočili s dijagnozom papilarnog karcinoma štitnjače.

Dakle, kao što i sam naslov kaže, u veljači (2.2.2012. - numerički zanimljiv datum :) ) sam otišla na redovni sistematski pregled na koji i inače idem svake godine s uredom. Imam 31 godinu, fizički sam aktivna, nemam nikakvih zdravstvenih problema, a jedini porok mi je cigareta, ali ni to nije nešto strašno (5-7 dnevno). Znači, kao što bi se to u narodu reklo - zdravo sam žensko čeljade. :) Uz sve ostale preglede, ovog puta su nam po prvi put radili ultrazvuk štitnjače. Ultrazvuk kao takav je u potpunosti bezbolna i bezazlena pretraga, a meni je rečeno i napisano da mi je sve načelno u redu, ali da imam neki neoštri čvorić od 8mm pa da mi savjetuju da to idem "piknuti". Napomenuli su mi još da vjerojatno nije ništa, ali da ipak odem za svaki slučaj na punkciju da ne "špekuliramo" bezveze.

Moram priznati da mi se baš nije išlo na punkciju štitnjače, tim više što su mi stvarno svi ostali nalazi bili kao u male bebe. Pod tim mislim da su mi svi nalazi krvi, uključujući i hormone štitnjače, bili, ne samo u granicama normale, nego u sredini i mislila sam si "zašto se sad moram ići s tim zaje....ti?!". No, kako mi je tata liječnik, rekao mi je da idem to punktirati jer to što je čvorić neoštar može značiti svašta pa da ne (što?) "špekuliramo" bezveze.

Eto i tako sam ja, uz negodovanje, otišla na punkciju štitnjače... 

2. punkcija/e štitnjače

Drugi tjedan nakon sistematskog pregleda, zakazna mi je punkcija na Institutu za tumore. Definitivno nije neko mjesto gdje se čovjek ugodno osjeća, ali kad nema druge... Sama punkcija nije strašna. Dobro, nije ni ugodna, ali da se izdržati. Znači, nakon čekanja u čekaonici (koja nije obnavljana od 2. svjetskog rata), ušla sam u neku minijaturnu sobicu gdje su uspjeli ugurati sve - i doktora koji gleda ultrazvuk, i sestre koja zapisuje, i paravan iza kojeg se kao skidate, i aparaturu, i sve. Osjećala sam se kao da sam ušla u kineski dućan i odmah pomislila "jadni ljudi di rade cijeli dan, nije ni čudo što je osmijeh od njih ravan dobitku na lutriji...". Uglavnom, legla sam tamo na krevet, zabacila glavu i naopačke gledala monitor ultrazvuka da i ja opet vidim taj čvorić. U to su se vrata sobice otvorila i ušla je citologica pa nas je na moje veselje bilo 4 na 2 kvadrata. I ona je pogledala čvorić, konstatirala da to treba "piknuti" i potom mi je namjestila vrat za punkciju. Sestra joj je dodala jednu veću iglu i nakon što su me upozorili da moram biti mirna i ne smijem gutati, "piknluli" su me i usisali uzorak u injekciju. Pogledala je nešto na brzinu i rekla je da će morati još jednom ponoviti jer ovaj uzorak nije zadovoljavajući...  Na moje opće zadovoljstvo, ponovili smo sve još jednom. Zalijepili su mi vaticu s flasterom i to je bilo to... Sve u svemu nije strašno, više jedan neugodan, lagano bolan osjećaj, ali kratko traje. Rezultati su za tjedan dana.

3. drugo mišljenje

Kao što se da naslutiti iz naslova ovog bloga - rezultati i nisu bili bajni... Dijagnoza je bila kronični limfocitni tireoiditis sa suspektnim elementima papilarnog karcinoma. Dogovorili smo sastanak s doktorom Renatom Janušićem , koji mi je lijepo i jasno objasnio što znači moja dijagnoza. Pod ovim lijepim i jasnim, mislim na pristup dr. Janušića koji me stvarno oduševio svojim ponašanjem, gdje se nisam osjećala kao bolesnik/pacijent (uf, i danas ne volim tu riječ), već kao normalna 31-godišnja osoba s problemom koji treba riješiti.  Uostalom, njegova stranica govori sama za sebe...

No da se vratim na dijagnozu - kronični limfocitni tireoiditis (poznatiji kao Hashimotov sindrom) je autoimuna bolest štitnjače, gdje (iz tko zna kojeg razloga) tijelo prepoznaje štitnjaču kao strano tijelo i kreće ju uništavati antitijelima. Uz punkciju, potrebno je napraviti i nalaz anti-TPO protutijela što se vidi iz krvi, a koji 100% dokazuje Hashimotov sindrom.  Suspektni elementi papilarnog karcinoma, znače da postoje određene promjene na stanicama punktiranog čvorića, ali te promjene nisu toliko jasne pod mikroskopom da bi se sa 100% sigurnošću moglo reći da je karcinom. Rješenje mog "nejasnog" slučaja je bila operacija, gdje se predlaže kompletno odstranjenje štitnjače, obzirom na Hashimoto koji će s vremenom napraviti to da će štitnjača prestati raditi u potpunosti... Doduše, morala sam još napraviti ranije spomenuti anti-TPO nalaz da budemo sigurni za Hashimoto, ali u principu - to je bilo to.

Naravno, nisam bila sretna s tim što čujem i otišla sam po drugo mišljenje na Rebro. Tamo su mi ponovo radili ultrazvuk i konstatirali da mi je štitnjača definitivno za operaciju i da ju treba maknuti cijelu. U međuvremenu su mi došli i anti-TPO nalazi, koji su bili u sredini, a to će reći da ipak nemam Hashimoto...

Na kraju cijele priče - definitivni je zaključak da:

Operacija treba 100%, ali, obzirom da nemam Hashimoto, vadimo pola štitnjače, tj. desni režanj i limfne čvoriće s desne strane, kako bismo vidjeli da li je uopće karcinom (što je već prema nalazima punkcije bilo više od 95% da je) i, ako je, da li je metastazirao.

I upravo to je bilo "revolucionarno" u mom slučaju jer bi se većina naših doktora odlučila za vađenje cijele štitnjače, obzirom da postoji sumnja na karcinom. Međutim, dr. Janušić je predložio ovu mogućnost, obzirom na moje godine, opće fizičko stanje te veličinu čvorića (manje od 1,5cm) jer mi ovako ostaje mogućnost da lijevi režanj preuzme u potpunosti funkciju cijele štitnjače i da normalno nastavim živjeti bez ikakvih terapija (slično kao što ljudi normalno žive s jednim bubregom). Negativna strana je bila ta da, ukoliko nalaz bude loš i utvrde se metastaze, onda bih morala još jednom pod nož vaditi lijevi režanj...

Odluka je bila na meni - riskirati ili ne...?!

4. moje mišljenje

Teško je uopće sve pobrojati što se meni "vrtilo" po glavi. Inače, nisam "plačimačak" i realan sam tip osobe pa mi je, sve u svemu, moja dijagnoza bila smiješna - kao: "Što sad vi sumnjate u elemente papilarnog karcinoma - ili je ili nije rak, nemojte vi meni sumnjati... Tak' ste rekli i za Hashimoto, za koji je ispalo na kraju da ga nemam!"... Sada kada sve gledam s odmakom, jasno mi je da je to sve govorio podsvjesni strah u meni te negacija jedne od najtežih životnih spoznaja koja mi, zapravo, ni dan danas nije "legla", a to je mogućnost da imam rak... Tko - ja i rak?! Ma nema šanse!

Utješilo me da ništa nije hitno, da je sve malo i u početnoj fazi i da mogu ići na godišnji odmor koji sam si prije cijele ove avanture uplatila i isplanirala. Moram priznati da mi je to bio najbolji mogući potez. Imala sam dovoljno vremena da razbistrim glavu, da shvatim da će mi rezati vrat (to me isto užasavalo - ožiljak, kaj će meni netko rezati vrat, bol, ...) i, uopće, da ću doživjeti svoju prvu operaciju u životu. Osim toga, u miru sam donijela odluku da ću prihvatiti doktorov prijedlog i poslušati svoj unutarnji glas, koji je rekao: "Riskiraj - radije si pruži mogućnost za život bez tableta i bez ikakvih terapija pa bar znaš da si probala...". 

Dvoumila sam se između operacije privatno u ordinaciji doktora Janušića i operacije na Institutu za tumore. Na kraju sam odlučila ići privatno i svoju operaciju učiniti si što je moguće ugodnijom. Nekako sam si objasnila da je to sve jedna velika avantura za mene i novo iskustvo te sam zapravo sve više čekala da taj dan dođe i prođe.

5. operacija

A dan je bio 30.3. (opet numerički zanimljivo - prvo dvojke, sad trojke,... :) ). Došla sam, dočekale su me presimpatične i nasmijane sestre, glazba je svirala u hodnicima i u mojem apartmanu - čak sam u jednom trenu zaboravila da sam došla na operaciju. :) Strah je skoro u potpunosti nestao i znala sam da sam u dobrim i sigurnim rukama. Kojih 15 minuta prije operacije popila sam tabletu za hrabrost, a onda su me uspavali i nakon kojih sat i pol je sve bilo gotovo. Ja sam se probudila nešto kasnije, s bolovima u vratu kao da imam jaču grlobolju i to je bilo sve. Prve osobe koje sam ugledala su bile moj anesteziolog i dr. Janušić koji su stajali uz moj krevet i gledali me s toliko brige i pažnje, kao da sam im prvi pacijent - to je bio super osjećaj jer  nisam bila prepuštena na milost i nemilost živčanim sestrama u borosanama, koje imaju još 100 takvih kao ja na glavi. Malo smo popričali da vide da li sam ok, a onda su mi došli moji najbliži koji su ostali sa mnom sve do 22:00h navečer (nema vrijeme posjeta od 17 i pol minuta) kad sam išla spavati. U međuvremenu sam i pojela juhu, normalno se ustala na noge i jedino što me mrvicu smetalo je dren iz vrata, ali to stvarno nije ništa strašno. Drugi dan je dr. Janušić došao izvaditi mi dren iz vrata, što gotovo nisam ni osjetila, zalijepio mi vodootporni flaster da se mogu tuširati i nakon što sam to učinila, spremila sam se i otišla kući. Pardon, prvo na kavu pa onda kući. :)

Sve skupa to je bilo jedno iskustvo gotovo za poželjeti - došla sam s osmijehom i otišla s osmijehom, a to je najbitnije.

6. oporavak

Oporavak je najljepši dio cijele priče. Odjednom su svi brižni, iskreno pitaju kako sam, a i život naglo dođe u 2. brzinu. :) Možda najgori dio je bio iščekivanje nalaza analize izvađenog mi desnog režnja i limfnih čvorova, ali to je sve skupa bilo za 5 dana gotovo. Isti su bili relativno dobri, odnosno čvorić je bio papilarni karcinom, ali sve ostalo je bilo čisto - nema metastaza, ni ničega! Za razliku od pacijenata kojima je vađena cijela štitnjača, moj opravak je bio mirovanje i bacanje "mantre" da mi lijevi režanj preuzme funkciju cijele štitnjače, tako da ne moram piti nikakve pilule. 5 dana nakon operacije sam vadila šavove, što je isto bilo gotovo za par sekundi i uopće nije bolno, a prvo vađenje krvi je bilo zakazano za mjesec i pol od operacije, a ultrazvuk za 6 mjeseci. Mjesec i pol je u trenu proletio, tako da sam vadila krv i svi nalazi su mi bili u granicama normale. :) To će reći da se mantra ostvarila i da ne moram uzimati nikakvu terapiju, već samo redovito kontrolirati krv. 

Da rezimiram  - prošlo je gotovo 2 mjeseca od operacije i ja se osjećam super! :)))

6.1. novosti
 
Kontrolni pregled nakon 6. mjeseci s ultrazvukom i nalazima hormona štitnjače prošao je bez ikakvih problema. Lijevi režanj štitnjače u potpunosti je preuzeo svoju funkciju, ne pijem nikakve tablete, a  dr. Janušić kaže da mi je sve kao iz knjige. Što je nabitnije - tako se i osjećam! :)
6.2. godinu dana nakon operacije

...je brzo prošlo i sve je u redu! Doduše, u veljači su mi nalazi TSH bili nešto lagano povećani (5.6, a gornja jedinica je 4.2), no odlučili smo da ne pijem nikakvu terapiju, već da radije ponovim nalaze kroz 3-4 tjedna te da onda vidimo što i kako. To sam i učinila i nalazi su bili savršeni, kao i kontrolni UZV nakon godinu dana. Ovo u veljači je bio neki mali poremećaj koji se događa i kod cijelih štitnjača i dr. Janušić je rekao da ništa ne brinem. Stoga mirno, sretno, bez ikakve terapije i tableta, mojih 1/2 štitnjače i ja ulazimo u drugu godinu nakon operacije te očekujemo da će se takvo stanje i nastaviti na obostrano zadovoljstvo. ;)
6.3 dvije godine nakon operacije
Kako kaže ona engleska poslovica: "No news = good news"... Eto tako je i kod mene! I dalje bez tableta, kontrola mi je jednom godišnje i to bi bilo to. Možda se ne bih više ni javljala, ali kada sam nedavno pogledala statistike ovog bloga i vidjela da vas je preko 4.000 pročitalo isti - osjetila sam da mi je dužnost javiti se i reći vam svima: "Glavu gore i nemojte se bojati! Sve će biti uredu...". Čujemo se za godinu dana! ;)
6.4 tri godine nakon operacije 
Evo, prošle su 3 godine od operacije i neki dan sam bila na redovnoj kontroli te su mi svi hormoni štitnjače super. Moj lijevi režanj radi, ne pijem nikakve tablete te se dobro osjećam. Dr. Janušić je napravio odličan posao, a i moj organizam također!
6.5 četri godine nakon operacije  
Četiri godine od operacije su proletile i neki dan sam bila na redovnoj kontroli te su mi svi hormoni štitnjače super. Moj lijevi režanj radi, kažu da je malo grublje strukture na UZV, no da se ne trebam brinuti dok su mi svi hormoni uredu... Ne brinem se i mogu vam reći - da mi sada opet nešto pođe po zlu - sretna sam jer sam dobila (za sada) 4 godine potpuno normalnog života!
6.6. pet godina nakon operacije
Ne mogu vjerovati da je već prošlo 5 godina... Vrijeme leti, a ja sam i dalje super! Hormoni su uredu, preostali režanj radi svoje, a ožiljak je skoro nevidljiv. Dapače, više se vide bore na vratu od zuba vremena, nego ožiljak. :) Kako mi je ovo mini obljetnica, stavit ću i nove fotke, a mi se čujemo druge godine!
6.7. šest godina nakon operacije
Još uvijek bez promjena i u punom zdravlju! :) Čula sam se i vidjela sa dr. Janušićem koji je rekao da ako mi se i kojim slučajem nešto pojavi, da se to sada više ne tretira kao neki recidiv, već kao nova bolest. Eto, možemo definitvno reći Darja vs. papilarni karcinom štitnjače 1:0 ;)
6.8. sedam godina nakon operacije
Kako engleska izreka kaže: "No news is a good news!". Tako je i kod mene... Čujemo se!
6.9. osam godina nakon operacije
Nakon svih ludila oko koronavirusa, skoro sam i zaboravila na štitnjaču... Zbog svega sam i malo kasnila s pregledom, no nikad nije kasno za dobre vijesti, a to je da je sve i dalje bez promjena!

6.10. devet godina

Prošlo je u trenu i sve je i dalje super. Čujemo se iduće kada slavimo jubilarnih 10! :)

6.11. deset godina

Okruglih deset je prošlo i sve je kako treba biti. Pozdravljam vas sve koji čitate i ako ima kakvih pitanja, samo pišite u komentare. Živjeli!

7. fotografije

Kako slike govore više od 1000 riječi, u nastavku prilažem par fotografija. U međuvremenu privodim ovaj blog kraju i javljat ću se povremeno s novostima.



moj vrat prije operacije

ja prije operacije









 

  

moj vrat 2 sata nakon operacije

ja 2 sata nakon operacije



moj vrat 1 dan nakon operacije

ja 1 dan nakon operacije

ja tjedan dana nakon operacije

moj vrat tjedan dana nakon operacije

ja 6 mjeseci nakon operacije

moj vrat 6 mjeseci nakon operacije

slavimo 5 godina

slavimo 5 godina